U svetu u kom vest ima samo dve sekunde da zainteresuje gledaoce, a pažnja publike traje sve kraće i kraće, postavlja se pitanje ima li još mesta za tradicionalne medije u životima mladih? Gde su nestali mladi čitaoci novina, gledaoci televizije, slušaoci emisija? I kako ih uopste zadobiti i privući ka sadržajima tradicionalnih medija?
Odgovor je kompleksan, ali jedno je jasno -način informisanja drastično se promenio. A mediji, ako žele da opstanu, moraju tome da se prilagode. Istraživanja u poslednjoj deceniji jasno pokazuju pad interesovanja mladih za tradicionalne izvore informacija. Televizijske vesti više nisu rutina, novine su postale pravi raritet, a portali se posećuju samo ako neka vest „iskoči“ na društvenim mrežama.
Suština problema nije u tehnologiji, već u kulturi informisanja. Tradicionalni mediji koji su decenijama gradili svoj autoritet kroz ozbiljnost, formalnost i kompleksnost, sada moraju da nauče da komuniciraju brzo, jednostavno i vizuelno atraktivno. I upravo tu počinje proces transformacije koji se već odvija unutar mnogih redakcija. Otvaraju se novi sektori za društvene mreže, angažuju mladi novinari i digitalni kreativci, lansiraju sajtovi, TikTok kanali i interaktivni formati.
Da je prelazak iz klasičnih u digitalne medije bio veoma izazovan, smatra Zoran Mišić, novinar dnevnog lista Danas. On napominje da je najveća mana takvog „novinarskog rada” očigledna, jer jednostavno rečeno- društvene mreže nisu mediji. Tu ima svakakvih sadržaja, a oni koji na njima objavlju ne vode se nikakvim novinarskim postulatima, kodeksima i pravilima zanata.
Društvene mreže su ubrzale novinarstvo do beskonačnosti. Zbog kliktabilnosti, i ozbiljni mediji koriste zagonetne naslove koji ne odražavaju sadržaj. Plasman je važniji od sadržine, objavljuju se trivijalne stvari koje nekada ne bi bile objavljene, a danas imaju čitanost. Granica između prilagođavanja savremenim formatima i gubitka novinarske ozbiljnosti je tanka. Kratke forme su brze i atraktivne, ali s velikim rizikom greške i nedostatkom analize. Trend se nastavlja, a granica između društvenih mreža i pravih medija sve više se briše, ističe Mišić.

On međutim uviđa i neke pozitivne trendove koji su, naročito primetni tokom poslednjih meseci, odnosno od početka studentskih pritesta i burnih društvenih i političkih dešavanja, koja su i dalje aktuelna.
Interesovanje mladih za medije značajno je poraslo, što nije zabeleženo decenijama. Mladi ne samo da intenzivno prate klasične medije, već i razlikuju istinu od propagande, što je presudno za medijsku pismenost, ističe kragujevački novinar sa višedecenijskim iskustvom.
Mladi novinari i digitalni kreatori imaju važnu ulogu jer su mnogo upućeniji u nove medije i pomažu starijim članovima redakcija da bolje razumeju aktuelne trendove. Važno je da tradicionalni mediji zadrže postojeću, ali i da steknu mladu publiku jer bez nje uskoro će nestati sa medijske scene. Sve češće, upravo mladi zaposleni u redakcijama imaju ključnu ulogu u tome kako će se mediji predstaviti novoj publici. Oni su ti koji razumeju algoritme, trendove, ton komunikacije i znaju kako da novinski članak pravilno “upakuju” za mreže.
Velika je zabluda starijih da bi vesti trebalo prilagoditi za mreže isključivo zbog mlade publike. Sadržaj se prilagođava dešavanjima u svetu. Društvene mreže koriste svi, a važno je ići u korak s vremenom, kako bi publika imala pristup informacijama. Ljudi i dalje žele vesti, samo sada u drugačijem formatu, naglašava Stefan Đurović, kreator sadržaja za društvene mreže u Kragujevačkim novinama.
On napominje da suština medija ostaje ista- tačna i istinita informacija, a da su društvene mreže samo kanal koji prenosi te informacije do publike.
Nije lako spojiti tradicionalno i moderno. Potrebna je zlatna sredina – plasirati istinitu informaciju na zanimljiv način koji privlači mlađu publiku, a sačuvati ono što starija vrednuje. Promene su neizbežne, ko ne može da se prilagodi, propada. Još jedan izazov je pomiriti kulturu društvenih mreža, gde je izražavanje svedeno i jednostavno, sa zahtevima redakcija koje žele da vest bude detaljna. Balansiram između jezika mreža i novinarskih pravila, ističe Stefan.

On objašnjava da mladi žele ozbiljne teme i cene istinitost, iako je danas retka. Društvene mreže koriste i za zabavu i za informisanje, pa je balans ključan. Prema njegovom mišljenju, medijske kuće su i dalje često rigidne po pitanju prilagođavanja novim trendovima, ali su otvorene za dijalog sa mlađim kolegama. Ključ je ostati u toku sa promenama, koje se ne mogu zaustaviti, posebno globalne, pa se tome ne treba opirati.
Trend je jednostavno informisanje, zabava i neformalan ton. Mladi ne „mirušu“ lažne osmehe i usiljene tonove. Možda nisu na mrežama primarno zbog vesti, ali su svesni njihove važnosti. Mediji su često kruti, a ta “ukočenost” nije održiva. Najveća zabluda o mladima je da ne žele da čuju informacije ili da nisu zainteresovani za medije. To nije tačno, smatra Srefan.
Tačno je, međutim, da mladi ne žele sadržaj koji im deluje nepristupačno, previše formalno, suvoparno ili zastarelo. Traže informacije koje su autentične, jasne i zaista relevantne. Bez lažnog senzacionalizma, bez praznih naslova koji mame klikove. Kada im se govori jasno, bez suvišnih komplikacija i sa iskrenom namerom, mladi ne ignorišu vesti — naprotiv, postaju deo razgovora
Iz svega rečenog jasno je da uspeh dolazi tamo gde postoji iskrena namera da se razume publika, a ne da joj se samo „proda vest“. Tradicionalni mediji više ne mogu da računaju na to da će publika doći sama. U vremenu kada informacije stižu do korisnika algoritamski, putem storija i skrolovanja, biti prisutan, znači biti relevantan — u formatu, jeziku i kanalu koji publika koristi.
Promena se već dešava. Neki su je dočekali spremno, drugi su je zanemarili, ali niko ne može da je ignoriše. Iako su se tradicionalni mediji našli pred izazovom kakav do sada nisu poznavali, ova promena ne mora da bude njihov kraj, naprotiv, može biti novi početak.
Ali ovo nije priča o “spasavanju” mladih od neinformisanosti, već o prilagođavanju. Redakcije koje to prepoznaju, već sada stvaraju novi prostor za dijalog s generacijama koje dolaze. Mediji više nisu jednosmerna ulica – sada je to razgovor sa publikom, a to je možda i najbolja stvar koja im se mogla dogoditi.
Autorka Anđela Antić, polaznica novinarske obuke Medija Haba Kragujevac

