Razgovor sa rođakom bio je nagoveštaj, a telefonski poziv iz kol centra definitivna potvrda da se ime Marije J. nalazi u stranačkoj bazi, u kojoj ona nikada nije želela da bude, niti je dobrovoljno dala svoje podatke. Ova mlada Kragujevčanka tvrdi da je njen rođak, pod pritiskom kojem je bio izložen na radnom mestu, upisao njeno ime, adresu i broj telefona u bazu „sigurnih glasova“, uveravajući je da je to samo formalnost.
Da je skupljanje „kapilarnih glasova“ pod pretnjom otkazom postalo opštepoznata stvar i uobičajena praksa pred svake izbore, potvrđuje i ,,lakoća‘‘ sa kojom se bez pitanja dele čak i podaci najbližih. Kako Marija J. objašnjava, rođak ju je uveravao da je upis u stranačku bazu samo formalnost i da je dovoljno da preko telefona operaterima potvrdi da će glasati za njihovu opciju, a da na izborima zaokuruži koga ona bude želela.
Uveravao me je da je morao zbog posla da da moje podatke i da ne moram uopšte da glasam za stranku, već da je dovoljno da samo preko telefona kažem da hoću. Ja sam to izričito odbila, a ostatak porodice me je pritiskao kako moram da popustim i pomognem rođaku da ne bi izgubio posao, kaže Marija J.
Napominje da je telefonski poziv iz stranke bio momenat u kom je odlučila da prekine lanac porodičnih pritisaka i tada je saopštila da odbija da bude deo bilo kakvog spiska. To, međutim, nije bilo dovoljno.
Kada sam se javila na telefon, odmah sam upitala ko me zove i odakle im moji podaci. Na to mi je, uz ustručavanje, rečeno da me je neko upisao kao siguran glas, a ja sam zatražila da me više ne uznemiravaju. Međutim, tu se stvar nije završila jer su nakon par dana stranački aktivisti pokucali na moja vrata da me traže. Od svih ukućana pitali su samo za mene, ističe ona.
Dodaje da su nakon dolaska na adresu, usledila su još dva telefonska poziva, tokom kojih operateri nisu znali da joj objasne zašto njeni podaci još uvek nisu izbrisani.
Kasnije su me dva puta zvali u roku od dva sata. Svaki put sam ponovo pitala odakle im moji podaci, pa mi je u jednom od razgovora žena koja je pozivala oklevajući rekla da su iz kompjutera. Kada sam pitala kako to, drsko mi je kazala da joj samo odgovorim na pitanje da li dajem podršku i zatim prekinula vezu, prepričava svoje iskustvo ova mlada Kragujevčanka.

U organizaciji Partneri Srbija pojašnjavaju da je u ovoj situaciji reč o nezakonitom postupanju, jer politička stranka nema pravni osnov za obradu podataka, pošto građanka nije dala saglasnost za to.
Ime, prezime, broj telefona i adresa su podaci o ličnosti, a upis u bazu „sigurnih glasova“ ne beleži samo kontakt, već osobi pripisuje političko opredeljenje. Podaci o političkom mišljenju spadaju u posebno osetljive podatke o ličnosti i uživaju dodatnu zaštitu, ističu oni.
Pojašnjavaju da su ovakvom obradom povređena ključna načela predviđena Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti – zakonitost, poštenje i transparentnost, jer se obrada odvijala bez osnova i bez znanja ove građanke, kao i tačnost, jer je ona upisana kao „siguran glas“ iako to nije.
Na pitanje da li postoji kazna i kakva je zakonska odgovornost političke stranke koja takve podatke poseduje, odgovaraju da Zakon propisuje novčanu kaznu od 50.000 do 2.000.000 dinara za pravno lice, kao i da se za iste prekršaje može kazniti i odgovorno lice u političkoj stranci novčanom kaznom od 5.000 do 150.000 dinara.
Pored toga, kazne su predviđene i za pojedince koji sakupljaju i strankama ustupaju tuđe podatke bez dozvole. Krivični zakonik zabranjuje neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka, u članu 146.
Ovaj član propisuje da će se kazniti lice koje podatke o ličnosti neovlašćeno pribavi, saopšti drugom ili upotrebi u svrhu za koju nisu namenjeni. Za ovo krivično delo je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do godinu dana. Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe, kazniće se zatvorom do tri godine, navode u organizaciji Partneri Srbije.
Iako se u praksi ne dešava da stranka, nakon negativne reakcije građana, samo pritisne taster za brisanje podataka, treba naglasiti da Zakon o zaštiti podataka o ličnosti jasno nalaže da politička organizacija ima obavezu ne samo da podatke obriše, već je dužna i da kaže odakle ih je dobila i kome ih je ustupila.
Prema Zakonu, svako fizičko lice ima pravo da od rukovaoca zahteva informaciju da li i koje podatke obrađuje o njemu i u koju svrhu, koji je predviđeni rok čuvanja itd. Lice na koje se podaci odnose ima pravo da zahteva ispravku njegovih netačnih podataka, kao i njihovo brisanje, kažu Partneri.
Na sajtu poverenik.rs može se pronaći formular Zahteva za ostvarivanje prava u vezi sa obradom podataka, koji je potrebno popuniti i poslati političkoj stranci, kako bi se zahtevalo brisanje podataka. U slučaju da stranka ne postupi po zahtevu, građani imaju pravo da podnesu pritužbu Povereniku.
U svojim zvaničnim izveštajima Poverenik ne izdvaja stranke od ostalih rukovalaca podacima, pa nema informacija o tačnom broju prijava koje su građani podneli protiv političkih parija. Opšti podaci o pritužbama u oblasti zaštite podataka, navode Partneri, daju jasan uvid u efikasnost ovog mehanizma, s obzirom na to da su u 2020. rešene ukupno 172 pritužbe građana, od čega je u čak 73 slučaja utvrđeno da je prijava bila osnovana i naloženo je hitno otklanjanje nepravilnosti. Obustavljena su 24 postupka, 26 je odbačeno iz formalnih razloga, a 49 je odbijeno kao neosnovano, zaključuju u ovoj organizaciji.
piše Lena Ćirić
Ova članak objavljen je uz finansijsku pomoć Evropske unije. Za sadržaj članka odgovorni su Partneri Srbija i Res publika i ta sadržina nužno ne odražava stavove Evropske unije.


